H.261 >

Standard za kodiranje videosignala s promjenjivom brzinom prijenosa (p * 64 kbps gdje je p = 1, ... 30). H.261 je bolji standard za niske rezolucije slike i male brzine prijenosa, u odnosu na MPEG-1/MPEG-2. Manje je fleksibilan u odnosu na MPEG.

HD – 0 >

Skup formata temeljenih djelomično na ATSC Table 3. Tim stručnjaka za razvoj digitalne televizije je predložio taj standard kao početnu stepenicu za razvoj digitalne televizije (DTV).

Skup formata temeljenih djelomično na ATSC Table 3. Tim stručnjaka za razvoj digitalne televizije je predložio taj standard kao drugi korak u razvoju digitalne televizije.

Skup formata temeljenih djelomično na ATSC Table 3. Tim stručnjaka za razvoj digitalne televizije je predložio taj standard kao treći korak u razvoju digitalne televizije, temeljen na naprednim postupcima kompresije videosignala.

Format za snimanje komprimiranog digitalnog videosignala razvijen u Panasonicu. Sustav kompresije koristi kompresiju 4:1 za snimanje HD materijala na standardne D5 kasete. HD D5 podržava sustave sa 1080 i 1035 linija, uz analiziranje s proredom, sa frekvencijom izmjena poluslika: 60 i 59.94 Hz. Podržava sustav sa 720 i sustav sa 1080 progresivnih linija, s frekvencijom izmjena slika 24, 25 i 30Hz. Također je podržan sustav od 4 audiokanala uzorkovanih sa 40 kHz, uz 20–bitnu kvantizaciju.

Format za snimanje visokokvalitetnog komprimiranog videosignala na vrpcu formata 12.7mm. Po vanjskom izgledu kaseta je slična kaseti Digital Betacama, no način zapisivanja na traku je različit. Ova tehnologija je prvenstveno namijenjena za američko i japansko tržište i podržava sustave od 1035 i 1080 aktivnih linija. Koristi se 8 bitna i 10 bitna kvantizacija te diskretna kosinusna transformacija (DCT) za kompresiju unutar slike kako bi se smanjila brzina prijenosa. Podržan je sustav od 4 audiokanala uz frekvenciju uzorkovanja 40 kHz, te 20-bitnu kvantizaciju.

Televizija visoke kvalitete ili visokokvalitetna televizija ili televizija visoke rezolucije. Prvi put je predstavljena javnosti u Tokiju 1975 .g. Njezin autor je T.Fujio. Prediviđeno je korištenje 1125,1080 i 1035 linija za analiziranje s proredom, te 1080 i 720 linija za progresivno analiziranje. Format slike je 16:9 radi kompatibilnost sa kino produkcijom. Po definiciji, sustav je visoko kvalitetan, ako je horizontalna i vertikalna rezolucija barem dvostruko veća od rezolucija standardnih sustava.
Bilo je pitanje da li je i progresivno analiziranje s 480 linija također visokokvalitetno, budući da daje bolju rezoluciju od analiziranja s poredom. Zaključeno je da takav format s progresivnim analiziranjem daje bolju kvalitetu slike, ali ipak ne pripada visokokvalitetnoj televiziji.

Huffmanovo kodiranje se često koristi za kompresiju signala bez gubitaka, uz stupanj kompresije 2:1. Huffmanovo kodiranje spada u postupke kompresije s promijenjivom duljinom kodne riječi (VLC, Variable Length Coding). Sam postupak kompresije temelji se na tome, da se uštede bitovi i smanji tok podataka. Kombinacije bitova koje se najčešće pojavljuju se kodiraju sa kratkim kodnim riječima, a one koje se rijetko pojavljuju, kodiraju se s dužim kodnim riječima. Kodovi se pridjeljuju po Huffmanovoj tablici. Najčešće pojavljivanoj sekvenci bitova se pridjeljuje najkraći Huffmanov kod.