FIBER OPTICS >

Tanko stakleno optičko vlakno (svjetlovod) smješteno u plašt, koje prenosi optičke signale sa veoma malim gubicima. Gušenje signala u svjetlovodu ovisi o valnoj duljini signala i o disperziji. Disperzija znatno smanjuje snagu impulsa. Najmanje gušenje je u trećem komunikacijskom prozoru, na valnoj duljini 1.55 μm i iznosi između 0.15 dB/km i 0.2 dB/km.

FIBRE (FIBER) CHANNEL >

Svjetlovodni komunikacijski kanal omogućuje brzine do 2 Gbps. Mnoge tvrtke razvijaju proizvode za korištenje svijetlovodnog komunikacijskog kanala, kao sučelje preko kojeg će se spojiti razni uređaji za pohranu podataka, a brzina prijenosa će biti oko 1 Gbps. Podupire se brzina prijenosa za signalizacijske podatke između 132.8 Mbps i 1062.5 Mpbs, preko optičkih vlakna, koaksijalnog kabela i oklopljene dvostruke parice. Podržava se prijenos podataka za najvažnije mrežne protokole kao što su: SCSI, HIPPI, Ethernet, Internet Protocol i ATM.

Poluslika. U PAL sustavu jedna slika ( frame ) ima 625 linija. Horizontalna frekvencija (Fh) je jednaka umnošku broju linija ( 625 ) i frekvencije izmjene poluslika koja treba biti 50 Hz radi uklanjanja efekta treptanja. To daje Fh = 31250 Hz. Prema tome bi širina pojasa (B) video signala bila 10 MHz. Kako je to prevelika širina pojasa za jedan kanal, razvio se sustav analiziranja s proredom. Slika se podijeli u dvije poluslike. Svaka poluslika ( field ) ima po 312.5 linija. Prvo se analiziraju neparne linije, a onda parne linije. To daje Fh = 312.5 * 50 Hz = 15625 Hz, odnosno širinu pojasa B = 5 MHz. U tom slučaju 50 Hz predstavlja frekvenciju izmjena poluslika.

Tehnika kompresije koja osigurava konstantnu brzinu prijenosa. Brzina prijenosa se mijenja primjenom parametra kvantizacije. Brzina prijenosa ovisi o širini frekvencijskog pojasa koja je na raspolaganju za prijenos signala.

FORMAT CONVERSION >

Proces prijelaza iz jednog formata digitalnog signala u drugi format digitalnog signala.

Razbacivanje podataka po cijelom tvrdom disku, a uzrokovano je uzastopnim snimanjem i brisanjem aplikacija. Posljedica je značajno usporavanje rada diska, što kod procesa snimanja ili reprodukcije videosignala izaziva trzanje i veliko kašnjenje signala. Naime, disk treba duže vrijeme čitanja razbacanih podataka za razliku od sekvencijski pohranjenih podataka. Stoga je nužno provesti postupak tzv. defragmantacije. To je zapravo postupak kopiranja razbacanih podataka na lokaciju jedne do druge.